LOKACIJA STARI GRAD BUŽIM

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na temelju Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, članka 2, stavka 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacinalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom sukladno čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovome statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Povjerenstvo je na sjednici održanoj 01. do 02. srpnja 1999. godine donijelo odluku o stavljanju graditeljske cjeline stari grad Bužim, u Bužimu, općina Bužim na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 162.

Sukladno odredbama Zakona, a na temelju članka V, stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

II - PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:

Ÿ dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra

Ÿ (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),

Ÿ podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o eventualnim oštećenjima tijekom rata, podatke o eventualnim intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

Ÿ povijesnu, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno je

sljedeće:

1. Podaci o lokalitetu

Lokacija

Stari grad Bužim se nalazi na lokaciji koja obuhvaća k.č.1322, naziv parcele Kula-stari grad, broj zemljišno-knjižnog izvatka 110 1, vlasništvo: Mjesna zajednica Bužim iz Bužima, pravo raspolaganja 1/1, k.o., Bužim 2, općina Bužim.

Grad Bužim nalazi se u brdovitom predjelu, koji je ispresijecan gorskim rječicama i potocima. Najviša brda su 600-700 m nadmorske visine. Srednjovjekovni grad sagrađen je na vrhu brda na nadmorskoj visini od 325 m. Najviši vrhovi oko Bužima su Radoč (630 m), sjeveroistočno i Veliko brdo (463 m), zapadno od Bužima. U širem području podnožja brda na kojem je sagrađen srednjovjekovni grad sastaju se potoci Bužimkovac i Pomojdan. Padine brda na kojem je grad, okružene su sa jugoistočne, zapadne i sjeverne strane uskim dolinama, dok se na južnoj strani uzdiže više brdo.

Povijesni podaci

Grad Bužim pojavljuje se u povijesnim dokumentima pod dva naziva: Čava i Bužim. Nedaleko od Bužima, u dolini rječice Čave, nalazi se grad Čavnik ili Čavica, sagrađen u vrijeme opasnosti od prodora Osmanlija. Iako je Bužim jedan od najvećih i vrlo značajnih srednjovjekovnih gradova u Krajini, o njegovom nastanku nema podataka. Prema sustavu gradnje izgleda da je grad sagrađen u XIV stoljeću, od kada ima i nešto više podataka.

- Pod imenom Čava spominje se 1334. godine Bužimska župa svetog Klimenta, koja je pripadala Zagrebačkoj biskupiji (Lopašić 1943.,118).

-1336. godine kralj Ludvig I darovao je Čavu ili Bužim Grguru Gallesu, čiji su potomci, kasnije, 1425. godine prodali svoj dio u Čavi nasljednicima knezova Blagajskih.

-Nije poznato kako je grad dospio u posjede grofova Celjskih, ali je to bilo u periodu između 1429. – 1456. godine.

-Oko 1456. godine od kralja Ladislava dobila je Dora Blagajska, udata za Martina Frankopana, među ostalim posjedima, i Bužim.

-1464. godine kralj Matija Korvin je potvrdio pravo Martinu Frankopanu da uživa taj posjed do smrti, kada je, opet, grad prešao u kraljeve ruke 1479. godine.

-Kralj je darovao Bužim Jurju Mikuličiću, koji je obnovio grad 1495. godine za vladavine Matije Korvina. O tome kazuje natpis koji je stajao iznad lučno presvedenog ulaza u vanjski grad, što znači da je vanjski grad podignut krajem XV stoljeća kada su ovom pograničnom području prijetile navale Osmanlija i kada je već usavršeno vatreno oružje.

-Iste godine,1495.,imanja Jurja Mikulčića prelaze obiteljskim vezama u vlasništvo Keglevića.

-1521. godine u bužimskom gradu su se pobunile utamničene Osmanlije, ali je pobuna ubrzo smirena.

-1523. godine kralj Ludovik je dopustio Petru Kegleviću kao jajačkom kapetanu, da može svugdje na zemljištima grada Bužima za 25 godina vaditi zlato, srebro, bakar i druge rude, taliti ih i kovinu obrađivati, uz uvjet da plaća propisan porez kraljevskoj komori.

-1501.godine spominje se župa u Čavi , a 1528. godine župnik u Bužimu. Grad Bužim čuvao je kaštelan, a gospodarstvo je vodio “provisor”, posebni nadzornik.

-Listopada 1530. godine Osmanlije su robile i palile oko Bužima.

-1564. godine bosanski sandžak Mustafa-beg Sokolović zauzeo je Cazin, Bužim i Bojnu, ali je istisnut.

-1576. godine Ostrožac, Cazin i Bužim padaju pod osmansku vlast na čelu čije vojske je bio Ferhad-paša.

- Na traženje protivničke strane kod Porte da se povrate Cazin i Bužim jer su zauzeti u vrijeme mira, veliki vezir Sokolović odbija tu molbu pod izgovorom da su u tim gradovima već sagrađene džamije (Lopašić, 1943,. 233).

-Osmanlije su postavile u grad veliku posadu od 50 konjanika i 130 pješaka (Kreševljaković, 1953., 35).

-Od zauzeća Bužima u gradu je zapovjednik dizdar. 1620.godine bužimskoj posadi je pripadao Hasan, sin Behramov. On je te godine prepisao jedno poveće djelo i potpisao se kao vođa islamske Krajine.

Među četovođama na Krajini iz Bužima bio je i Mehmed-aga, suvremenik Muje Hrnjice (Kreševljaković 1953., 35).

-Za velikog rata, 1685., 1686.,1988. godine, opsjedale su ga kršćanske vojske, ali ga nisu mogle osvojiti.

-1737. godine, za vrijeme opsade Banje Luke, napadale su kršćanske čete i Bužim, ali nije ni tada osvojen. Kršćanska vojska ga je napustila u kolovozu te godine, kada su Osmanlije obranile Banju Luku pod vodstvom Ali-paše Ećimovića.

-Bužim je bio uvijek u dobrom stanju. Popravljan je 1626. godine, a i kasnije. U izvješćima iz 1834. i 1838. godine vidi se da je grad u dobrom stanju. 1833.godine u njemu je bilo 18 topova. Grad je bio u sastavu Krupske kapetanije.

-1830. godine na senedu u Vrnograču potpisani su Ibrahim-aga i mustahfiz Mahmut iz Bužima. Senedom su precizirani mirovni ugovori između Austrije i Turske u pograničnim mjestima u Krajini (Kreševljaković, 1953., 34).